Komponente su osnovni element React biblioteke. Međutim, kada je u pitanju kreiranje komponenti u Reactu, postoje dva pristupa: class komponente i funkcijske kompontente.
U ovom tekstu ću objasniti osnovne razlike između ova dva načina kreiranja komponenti.
Napomena: Kada je React u pitanju često će se istovremeno koriste termini biblioteka i 'framework'. React-ova dokumentacija ga navodi kao biblioteka, tako da ću ja u ovom tekstu koristiti taj termin. Međutim, često se može naći da React nazivaju 'framework'.
Osnovna sintaksa
Prva razlika između class i funkcijskih komponenti je način na koji se kreiraju.
Class komponenta je obična klasa iz JavaScripta koja ima render() metodu koja vraća jsx u return dijelu.
Treba obratiti pažnju na to da class komponenta koristi osnovnu komponentu Component koja se uvozi iz 'reacta'. U funkcijskim komponentama ovo nije potrebno.
Funkcijska komponenta je obična JavaScript funkcija koja vraća jsx. Treba obratiti pažnju da u funkcijskim komponentama nema render() metode.
State
Druga značajna razlika je način na koji se postavlja i koristi state.
U class komponentama state mora biti definisan unutar konstruktor metode.
Da bi se koristio state u class komponentama potrebno mu je pristupiti kao i svakom drugom objektu uz korištenje ključne riječi this.
Promjena 'state-a' u class komponentama donosi nove 'probleme'.
Kao što može da se vidi potrebno je prvo kreirati funkciju koja mijenja godine sa 33 na 34. Ali ono šta je neophodno uraditi nakon toga je vezati tu funkciju za tu instancu klase. To se radi pomoću .bind() metode unutar konstruktora.
Ako želite da saznate više o bind metodi, pisao sam o njoj u tekstu koji možete pročidati ovdje.
Kod funkcijskih komponenti definisanje i korištenje state-a je mnogo elegantnije. Prije svega funkcijske komponente nemaju konstruktor jer nisu klasa. State se definiše uz pomoć useState hook-a u vidu obične varijable.
Vrijedi naglasiti da se state u funkcijskim komponentama ne mora navoditi pojedinačno kao u vom primjeru, nego sve može da se stavi u jedan npr. objekat. To je čak i preferirani način ako su podaci koji se deklarišu usko povezani.
Kao što se vidi pozivanje useState hook-a vraća dvije vrijednosti. Prva vrijednost je varijabla (ili konstanta) koju mogu koristiti u drugim dijelovima komponente, druga vrijendost je funkcija koja mijenja prvu vrijednost. Te dvije vrijednosti sam destrukturisanjem definisao u jednom redu.
U praktičnim okolnostima pozivanje setGodine metode najčešće neće biti obavljeno direktno u onClick 'event-u', nego će biti kreirana posebna funkcija unutar koje će se mijenjati 'state', pa onda tu novokreiranu funkciju dodati na onClick event.
Props
Props objekat je skup informacija koje komponente koriste da komuniciraju međusobno, da razmjenjuju podatke. Svaka 'parent' komponenta može proslijediti svojoj 'child' komponenti neke atribute sa vrijednostima, a ti atributi i vrijednosti će biti dostupni 'child' komponenti u objektu 'props'.
Recimo na primjer da imamo ovakvu 'parent' komponentu, koja isto tako može biti class komponenta ili funkcijska komponenta.
Vidimo da ova 'parent' komponenta na identičan način proslijeđuje props svojim 'child' komponentama, bez obzira da li su one class ili funkcijska komponenta.
Korištenje objekta props je, međutim, drugačije među ove dvije verzije komponenti u React-u.
Class komponente dobijaju props objekat kao parametar u konstruktor metodi. Kao i kod state-a objekat props se koristi pomoću ključne riječi this.
U funkcijskim komponentama props objekat je automatski parametar u funkciji. Kao i kod state-a, nema potrebe da se koristi ključna riječ this.
Kod funkcijskih komponenti korisno je to što se props objekat, kao i u bilo kojoj drugoj funkciji, može odmah destrukturisati direktno.
Destrukturisanje objekta props nije moguće u klasama u JavaScriptu, pa samim tim nije moguće ni u React-ovim class komponentama.
'Lifecycle' metode i hooks
U suštini sve komponente, kako class tako i funkcijske komponente, imaju svoj takozvani životni ciklus. To su faze kroz koju komponenta prolazi dok je prikazana u aplikaciji (riječ na Engleskom je 'mount'). Te faze najprostije rečeno su kada se komponenta postavi (mounted), kada se komponenta ažurira (updated) i kada se komponenta ukloni (unmounted).
Class komponente imaju na raspolaganju nešto što se zove 'lifecycle' metode, odnosno metode životnog ciklusa. One se koriste da bi se pratilo u kojoj fazi životnog ciklusa se nalazi. Shodno tome unutar tih metoda se može raditi nešto što želimo da se desi u bilo kojoj od tih faza.
Te metode su, između ostalih: componentDidMount, componentDidUpdate, shouldComponentUpdate, componentWillUnmount.
Ovo su samo neke od metoda. Ima dosta drugih metoda, od kojih su neke čak i statičke metode. Čak constructor i render metode koje smo vidili ranije dio su životnog ciklusa komponente.
Funkcijske komponente, s druge strane, nemaju na raspolaganju ove metode za praćenje životnog ciklusa. U ranijim verzijama React-a funkcijske komponente su bile samo prezentacijske komponente, te nije bilo potrebe da se bilo šta radi u njihovom životnom ciklusu.
Nisu imale svoj 'state', pa nije bilo potrebe da se prati da li je 'state' promijenjen, pa da se poziva nešto šta bi ličilo na npr. shouldComponentUpdate ili componentDidUpdate. Funkcijske komponente su se mijenjale samo kada se promijenio njihov props objekat koji su dobijale od svoje 'parent' komponente.
Međutim, dolaskom hooks-a i ovo se promijenilo. Funkcijske komponente mogu nositi/držati svoj 'state', ali što je još važnije došao je useEffect hook.
Ovaj useEffect hook, može da se iskoristi da se uradi nešto kada se komponenta postavi ili da se prate neki sporedni efekti koji se prate.
Hook useEffect dobija dva paremetra. Prvi parametar je funkcija koja će bit pozvana minimalno jednom, kada se komponenta prvi put postavi. Drugi parametar je niz koji će pratiti vrijednosti nakon čije promjene će funkcija iz prvog parametra biti ponovo pozvana. Ako niz ostane prazan, funkcija iz prvog parametra će biti pozvana samo jednom, na početku života komponente, kada se postavi.
Važno je naglasiti da useEffect, kao ni druge hooks-e, ne treba posmatrati kao zamjenu za metode životnog ciklusa u class komponentama, nego kao jedan drugi način posmatranja životnog ciklusa komponente.
Zaključak
Funkcijske komponente su budućnost React-a. Čak i u React-ovoj dokumentaciji rijetko ili nikako nećete naići na class komponente. To ne znači da class komponente ne treba naučiti koristiti, jer postoji vjerovatnoća da ćete nekada naići na neki 'legacy' kod na kom treba raditi.
Class komponente su zaostavština iz ranijih verzija React-a kada su samo class komponente mogle nositi state, a funkcijske komponente su služile samo za prezentaciju.
Verzija React-a 16.8 je po prvi put uvela pojam/ideju 'hooks'. Hooks-i su, najprostije rečeno, funkcije koje omogućavaju funkcijskim komponentama da koriste neke funkcionalnosti React-a koje su do tog trenutka bile dostupne samo class komponentama. Dva takva 'hooks-a' sam pominjao u ovom tekstu to su useState hook koji omogućava funkcijskim komponentama da nose/drže state, te usEffect koji služi sa praćenje takozvanih sporednih efekata.
Neki drugi hooks-i su useContext, useCallback, useMemo, itd. Međutim, svaki od ovih hooks-a je tema za sebe, pa ću se njima baviti u zasebnim tekstovima.
Top comments (0)